Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.
“Zgriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći šta nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?”, upitaše ga.
“Kažite mi svoje grijehe”, reče im sveti čovjek.
“Učinio sam veliki grijeh”, odgovori prvi muškarac.
“A ti?”, upita sveti čovjek drugog muškarca.
“Uh”, odgovori ovaj, “ja sam počinio više loših stvari, ali su to tako male stvari da se skoro i ne primjećuju.”
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
“Evo šta morate učiniti”, konačno reče. “Pođite i za svaki svoj grijeh donesite mi po jedan kamen.”
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati sa izuzetno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. I stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dužeg vremena stiže i drugi muškarac noseći bez napora vreću punu kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
“Sada”, reče sveti čovjek, “uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli!!!”
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je to pretežak zadatak.
“Moraš znati, sinko moj, da su grijesi poput ovog kamenja – što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvata težinu grijeha, i kad se iskreno kaje, tada mu je sve i oprošteno.
A ako čovjek ponavlja manje grijehe, on ne osjeća posebnu krivicu pa mu zato i nije žao te on i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je zaista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijehova.”
Nema komentara:
Objavi komentar