Mnogi se danas pozivaju na riječ hrabrost. Šta je to hrabrost, da li smo svi hrabri?! Ja znam ko se pokazao ka hrabar dječak, čovjek. Hrabrost se pokaže, i dokaže onda kada treba. O njoj se ne razmišlja. Tek kada to uradiš shvatiš vrijednost svoga čina.
Tako je jedan mali dječak pokazao svoju hrabrost. Da mali dječak. Imao je samo 5 godina. Njegova sestra se razboljela. Jedino je on mogao spasiti. On je bio njen eliksir. Pošto je bio suviše mal, ljekari su mu sve detaljno objasnili. Bila je riječ o transfuziji. Rekoše mu da njegova krv može da održi njegovu sestru. Da bude uvijek kraj njega. Pažljivo je slušao. Udahnuo je, pogledao sestru i rekao:
“Spreman sam. Ja trebam svoju sestru kraj sebe.”
Svi su bili sretni zbog te odluke. I tako, uvezoše njegovu sestru i njega u istu sobu. Staviše ih i počeše proces. A ponosni roditelji, pružali su im podršku. Bili su ponosni na svog dječaka. Dječak je samo gledao u svoju sestru. Primjetio je da se boja u njenim obrazim vraća. A toplina u njenim očima postaje sve veća i veća. Bio je sretan. Međutim, njegovo malo tijelo, poče da slabio. A kako je suviše bio mali…ni doktorove riječi nije dobro razumio, te drhtavim glasom prozbori:
“Hoću li odmah početi da umirem?”
Iako nije znao šta znači transfuzija, on je pristao na to. Želio je pomoći svojoj sestri. Ona mu je bila važna. Nije blago ni srebro ni zlato,već je blago što je srcu drago.
Nema komentara:
Objavi komentar